Tema konzumacije crvenog mesa desetljećima plijeni pažnju javnosti i znanstvene zajednice do te mjere da izaziva ozbiljne podjele u stručnim krugovima. Provedena su brojna znanstvena istraživanja o utjecaju unosa crvenog mesa i mesnih prerađevina na pojavnost raznih kroničnih bolesti pa se u skladu s dobivenim rezultatima formira i mišljenje javnosti, ponekad u pozitivnom, ponekad u negativnom smjeru.
Jedna od često spominjanih dijetetskih mjera, koja se odnosi na ograničavanje unosa crvenog mesa, u novije vrijeme smatra se upitno restriktivnom te, dapače, preispituju se dosljednosti znanstvenih istraživanja koje su dovele do takvih zaključaka.
„RUPE“ U ISTRAŽIVANJIMA
Ljudi su kao vrsta evoluirali u omnivore odnosno svejede i pretpostavlja se da je otkrićem vatre i omogućavanjem termičke obrade mesa, a time i konzumacijom lakše probavljivih bjelančevina, došlo do rapidnog razvoja moždane mase i kognitivne nadmoći naše vrste nad drugim sisavcima.
Meso prema svom sastavu spada u nutritivno najgušće namirnice jer osigurava visoko kvalitetne bjelančevine, željezo, cink, selen i vitamine B6 i B12. No, usprkos ovim nutritivnim prednostima, neke studije povezuju konzumaciju crvenog ili prerađenog mesa s povećanjem rizika od razvoja pretilosti i dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i malignih oboljenja, prvenstveno rakom debelog crijeva.
Takvi generalni zaključci izvedeni su iz opservacijskih studija koje su u svojim izvješćima zabilježile mali povećani relativni rizik. Međutim, postoji mnogo ograničenja kod takvih istraživanja, uključujući nedostatak preddefinirane hipoteze, nemogućnost točne procjene ukupnog unosa crvenog mesa u odnosu na ukupni dnevni unos, postojanje višestrukih usporedbi iz kojih se izvode nedosljedni zaključci, uključivanje ili zanemarivanje niza faktora (poput tjelesne težine, unosa voća i povrća, fizičke aktivnosti, pušenja i alkohola, načina pripreme hrane i sinergijskog učinka hrane) koji daju zbunjujuće rezultate jer značajno pozitivno ili negativno koreliraju s unosom mesa i time znatno ograničavaju pouzdanost zaključaka iz tih studija.
Izjednačavanje malih statističkih rizika s realnim rizikom na temelju opservacijskih studija dovelo je do niza znanstvenih propusta i u drugim istraživanjima u području prehrane poput povezanosti beta-karotena i rizika od raka pluća ili low fat dijeta i njihovog utjecaja u prevenciji raka dojke i srčanih bolesti koji nisu potvrđeni u randomiziranim istraživanjima.
PRIMJER ISTRAŽIVANJA KOJE JE IZAZVALO MEDIJSKU HAJKU
Prije nekoliko godina, posebnu su pažnju izazvali udarni medijski naslovi poput:
Ovaj interes medija i javnosti, dogodio se nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila studiju na ovu temu. Članci su u jednom danu osvanuli na preko 30 domaćih portala, kao i prilozi u programima svih TV kuća. Odmah nakon osvanulo je novo priopćenje WHO, koja je sama reagirala nakon što je njihovo prvotno priopćenje o povezanosti mesa i raka debelog crijeva izazvalo ogroman interes javnosti, ali i podijelilo stručnjake diljem svijeta: “Posljednje istraživanje IARC-a (Internacionalne agencije za istraživanje raka – odjel koji djeluje unutar WHO) upućuje potrošače da ne prestanu u potpunosti konzumirati crveno i prerađeno meso, nego da u njemu uživaju umjereno, kako bi smanjili potencijalni rizik od raka debelog crijeva.”
Zanimljivo je napomenuti reakciju dijela javnosti i neke od komentara koji su osvanuli ispod medijskih članaka:
Također, u spomenutom razdoblju, PIK Vrbovec je zabilježio količinski rast prodaje od 10% u odnosu na razdoblje prije (na što naravno mogu utjecati i brojni drugi faktori). Navedeno govori u prilog tome da su Hrvati mesojedi i da je neke navike teško mijenjati, ali i potvrđuje one: “There’s no such thing as bad PR”, odnosno “All publicity is good publicity”.
U tom smo periodu svakodnevno mogli čitati izjave brojnih stranih i domaćih stručnjaka koji su svi složni oko onog osnovnog čemu se uvijek vraćamo: važnosti uravnotežene prehrane i zdravog stila života, koji ne isključuje ni konzumaciju crvenog mesa i mesnih prerađevina.
SNAGA INDUSTRIJSKIH LOBIJA
Valja napomenuti i da neke industrije na svjetskoj razini, kao i brojne korporacije, ulažu određena financijska sredstva u lobiranje. Tako ponekad, kako bi se suprotstavili znanstvenim istraživanjima koja bi njihove proizvode i usluge mogla prikazati u nepovoljnom svjetlu, velike korporacije i udruženi igrači određene industrije koriste različite strategije kako bi utjecali na to koja istraživanja se provode i objavljuju.
Korporativni utjecaj na znanost nije ograničen na nekoliko izuzetaka. Iste su strategije uvijek iznova identificirane u svim sektorima, od farmaceutske industrije, preko alkohola, duhana, kockanja i fosilnih goriva, do hrane i pića. Stoga kod čitanja bilo kakvih znanstvenih studija i provedenih istraživanja te donošenja zaključaka treba biti svjestan i potencijalnih zakulisnih igara koje se mogu (ali i ne moraju) događati u pozadini, kao rezultat sukoba konkurentskih industrija i kompanija.
KLJUČ LEŽI U UMJERENOSTI
Nije moguće koncentrirati se samo na crveno meso i jednu namirnicu kriviti za pojavnost ozbiljnih bolesti. Važno je držati se uravnotežene prehrane koja u umjerenom opsegu treba sadržavati i crveno meso koje jednostavno nije moguće zamijeniti jer sadrži neke elemente koje ne možemo drugačije unijeti u tijelo. Ključ leži u umjerenosti i uravnoteženom unosu bjelančevina, ugljikohidrata i masti pa je stoga podjednako važan unosa mesa, ribe, voća i povrća, jaja, mliječnih proizvoda i dr., ali ne smije se zanemariti ni fizička aktivnost.